PARTITURE SNA

nedjelja, 02.06.2013.

Nisu sve samoće prazne.
Nit sva mora prelivena.
Ljubav je stoga i stvorena

- porad ravnoteže među zvijezdama!



- 12:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 10.04.2013.

miris BADEMOVA DRVEĆA


Riječima koje su mirisale na bademovo drveće oslikavao je svoju povijest.
Djetinjstva se sjećao fragmentirano u slikama.
U moru nevještih,
pomalo trapavih definicija,
prepunih suvišnih epiteta
stalno sam pronalazila jedno te isto.

Plaho, zbunjeno dječačko srce…
Koje je preko noći odraslo u
muškarca,
čija me ljepota boljela!

Poput lika iz suvremenih bajki lutao je šumama,
tražeći ostatke bademova drveća.

Slušala sam ga,
a riječi su se u trenucima prelamale
– poput pruća na koljenu…

Nastalu tišinu ispunjali smo pogledima. (a oboje smo imali oči boje badema)
To što su oči izrekle
nemoguće je naslikati, omirisati, opipati…
Taj eho srca, samo se srcem mogao razaznati…

Hedonistički smo uživali,
u prelomljenim sekvencama tišine,
šutnjom skladajući osebujnu sonatu,
koja je na momente poprimala formu emocije .

Trajala je pune tri dobe.
…. glasala se
otkucajem srca.




- 16:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 09.04.2013.

JEDNOM


Jednom kad napišem pjesmu,
bez točaka,
bez zareza,
bez rime…
Neću je ukrašavati epitetima.
Formirati glagolima.
Nijedne imenice u njoj biti neće.
Jednom,
kada je napišem (a hoću)
nećeš je moći ni naći,
ni pročitati,
ni opipati…
Ni osluhnuti je moći nećeš.
Poput prosjaka,
izgladnjela,
dotrajala,
neobuvena…
Odzvanjat će ehom zaborava,
noseći u poderanom zavežljaju naslov
POLA ŽIVOTA SAM TE ZABORAVLJALA!


- 23:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 29.03.2013.

Uskrsnu kako je rekao.
Aleluja!

- 22:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.03.2013.

Pojaviš se u sumornim tišinama.
Niotkuda.
Dok mi duša nesuvislo hrli, jednoj te istoj postaji bez utjehe.

Razumiješ misao i prije nego je izreknem.
Odgovaraš, prije nego pitanje dorečem.

Stranac si.

Možda više sebi, nego meni…

Kojeg upoznah nekoć u „okrugu sna“
…starijem od nekih razvikanih okruga.

Upoznali smo se…

Zavežljaje, nekoć sakrivenih tajni,
pretočili u neku novu poetsku rijeku…

Svjesni kako nema uvorište.

Prepustili smo joj se bez riječi!


- 17:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 05.03.2013.


Nesvjestan njegove moći, često se poigravaš stihom.
Kao s lijepo uobličenom formom…

Ne slutiš snagu kojom u sebi izgara…
Ne osjećaš stampedo, kojim drobi sve što mu se nađe na putu.

Stih je nalik lavi.
Već sjajem sve sažeže,
isuši svaku kap duše.
Glasniji od svih vulkana,
pogibeljniji od svih oluja…

Ne igraj se sa stihom
to je kao da se igraš sa životom.

Ne igraj se riječima,
ma kako površne
istkane su emocijom.

A ona…
Ona zna:raniti, razoriti, rasplakati…
Ne igraj se sa stihom.
Jer,
igraš mi se s dušom.


- 15:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 27.02.2013.



Zvao ju je
„djevojčica sa šibicama“…

Ženu zaodjenutu plaštem proljeća,
što korakom uspavljuje tišine..

Zvao ju je „pupoljkom“,
svjestan, kako ponosno putuje stazom
spletenom od ružinog trnja.

Glasno joj je nijekao godine…
Lahorom čežnje uzgibao zastave njezinih pobjeda …
Upozoravajući je,
kako
postoje neki drugi svjetovi…

Stihom ju je
obezvremenio u prolaznosti…


ŽENU
zaodjenutu plaštem proljeća,
mirisom prkosa.


- 16:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.02.2013.


„napiši mi pjesmu, molio me“

Bahato, uporno…

Kao da se pjesma piše riječima…

Pjesma je poput djeteta.

Prvo se u tebi utjelovi.
zatim odrasta …
Snovi joj otisnu naličje…
Srce joj podari prezime…
Duša je rodi,
suza je krsti…
Čežnja je uziba u misli.

Pjesma se ne piše.

Pjesma,
Ili jesi,
Ili nisi!

- 18:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.02.2013.


Grliš je sonatama.
Dozivaš emocijama.
Budiš stvarnošću…
Konopima realnosti
odvraćaš od uvriježenih bijegova u sne.

Ženu,
koja je život
nazvala njegovim imenom…

- 18:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.02.2013.


Sloj tankoćutnosti, s dozom arogancije.
Sloj neiskrenosti, s dozom straha.
- Uz nekoliko slojeva prošlosti…

Po vrhu, glazura od zabranjenih emocija.

Sve u svemu
gorak zalogaj.

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.02.2013.


Kažeš „sunce meni, sunce tebi“...

Možemo tako u nedogled…
Dijeliti nebeska tijela, ceste, drvorede…
Poglede, dodire, daljine, blizine…
Riječi, stihove, zareze, uskličnike…

Sve je uzalud.

Jer,
podijeljenosti
nikoga sijedinile nisu.

Stoga predlažem,
da sunce bude tebi…

Mene će
grijati tvoja radost!


- 20:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 12.02.2013.

Bilo je Valentinovo, te davne 1992. godine.


Za čudo Božje toga jutra nije bilo ni jedne uzbune. No, predvečer dok sam se pripremala za počinak, susjedi su usplahireno galamili pred mojim vratima, prepričavajući zadnje vijesti u kojima su građani upozoreni da prenoće u skloništima. Istina, prijedlog mi se nije sviđao, no činjenica da sam stanovala na 12 katu, natjerala me da siđem. Iskreno, bila sam otupjela i na strah i na sirene. Činjenica da je on svakodnevno na prvoj liniji bojišnice, bila mi je strašnija od informacije koju su i dalje prepričavali. Nakon nepunih sat vremena, predsjednik kućnog savjeta ponosno je priopćio da više nismo u opasnosti i da možemo ići. Cijela mi se priča činila izmišljenom, no…
Dok su se ostali žurno trpali u liftove, odlučila sam krenuti stubama. Došavši do stana, začula sam glazbu, a bila sam sigurna da sam pri izlasku sve pogasila. Otvorivši vrata, u mračnom hodniku susrela sam se s njegovim pogledom. Stan je bio prekriven svijećama i ružama… Na stolu večera… Ma koliko željela, ne mogu se sjetiti što se zbivalo između tih 22.30 i 05 sati kada je otišao. Zastalo je i vrijeme, i srce i suze… ni san, ni java više nisu imali pravo glasa…

Nakon njegova odlaska, po stanu sam našla nekoliko u vrpcu uvezanih pjesama, koje mi je napisao na ratištu. Stihovi su bili prepuni ljubavi, odanosti, čežnje… Smijala sam se i plakala nad tim stihovima, zamišljajući kako ih piše potajice, uz plamen svijeće. Nikada nije skrivao svoje osjećaje, al' zato je skrivao svoju plahu ranjivost, koju sam ja tako ponizno i dostojanstveno znala prepoznati, zagrliti i obraniti.

Jer, nas dvoje nismo bili polutke cjeline, mi smo bili jedno. I bez obzira na kasnija događanja i ovo danas, sigurna sam da on nikada nikome neće pripadati. Jer je bio i jest samo sa mnom, u meni.

U nastavku priče opisala sam naš život nakon rata…
Naš boravak u Veneciji, proslavu mog 30-tog rođendana u Parizu, odmor u Egiptu itd. Te predivne dane, u kojima nismo bili svjesni ničega drugog osim naše ljubavi. Uz svaku od tih priča mogla bih priložiti album fotografija. No, ti albumi su opet zasebna priča.
Naime, čisteći stan, jednu sobu - onu gostinjsku, sam u potpunosti zaobišla. Ukratko, ta je soba bila muzej naše ljubavi. U njoj su boravili svi njegovi darovi, slike, čak i njegova odora. Imala sam osjećaj, kada bih ušla u nju, da bi me zauvijek progutala.

No, bila sam sigurna da još uvijek miriše na brilijantin.


- 00:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 08.02.2013.


Kažeš „sunce meni, sunce tebi“...

Možemo tako u nedogled…
Dijeliti nebeska tijela, ceste, drvorede…
Poglede, dodire, daljine, blizine…
Riječi, stihove, zareze, uskličnike…

Sve je uzalud.

Jer,
podijeljenosti
nikoga sjedinile nisu.

Stoga predlažem,
da sunce bude tebi…

Mene će
grijati tvoja radost!


- 23:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2013.

U početku bijaše riječ.
Između stihovi.
A
na kraju ljubav...



- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 06.02.2013.



Oboje smo se igrali.
Ja riječima.
On srcem.


- 18:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.01.2013.

EX PONTO



Taj rijetki osmjeh, sastavljen od skupocjenih čeznuća.
Taj pogled, sastavljen od odgovora, na sva moja pitanja.
Taj zagrljaj, u kojeg se utope svi moji svjetovi…

Taj ON,
hazarder bez karata,
stranac bez adrese,
skitnica bez puta…

Taj MOJ,
uvijek koliko i nikad,
ni s najmanjom mogućnošću za sutra.

Taj NETKO
i ova JA,
vječno u međusvijetu između jave i sna.

Taj MI,
samo u meni,
al nikada na javi…

Taj osmijeh,
Taj pogled,
Taj zagrljaj,
Taj on,
Ta ja,

….ta LJUBAV.


- 18:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #



Pogled,
u sebi skriva
tisuću stranica sna.

- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2013.

BEZUVJETNOST POVRATKA


Ponekad,
onako potajice,
na licima stranaca,
tražim tebe.

Izdvajam te nepoznate utiske ,
pa poput puzli – slažem tvoj lik.

I po ko zna koji put – pitam se ima li smisla,
tražiti te ondje gdje nisi,
čekati te tamo gdje nikada nećeš biti.

Po tko zna koji put,
nakon prešutnog odricanja
i bezimenih pjesmi.

Ja se tebi vraćam.

Jer, bez tebe ne poznam osjećaj ljubavi i čežnje.

A bez toga dvoga,
nikada nisam mogla napisati pjesmu.



- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.01.2013.

Stihovima sam izmjerila tvoje bilo,
a svaki otkucaj srca pretočila u priču.

…nije to opsesija
… ni zarobljenost
… ni zaluđenost

Ljubav je to.
Bez izvora i uvira.
Bez početka i kraja, neprolazna….

… priznajem, ne znam gdje nalazim motiv da pišem ponovno o tebi…
…tebi

Priznajem, da ne znam…
Sigurna da nikada neću ni doznati…
… u svari i bolje je tako.

Zar bi ljubav bila ljubav,
kada bi se mogla pojasniti, nacrtati, smjestiti u prostor i vrijeme.

I to što nikad nismo BILI – pruža mogućnost da vječno JESMO.

O kad bi znao,
kako te šeprtljavo, nastojim zamijeniti očima koje ti nisu ni nalik.
Pogledom, koji je naspram tvog tako nedorečen, bezličan…
Dodirima, kojima nedostaje tvoja zbunjenost…


- 17:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 15.01.2013.


Plaha,
na momente zbunjena,
zaogrnuta sjećanjem i iščekivanjem…
Ruku prepunih ovlaš započetih rečenica
…idem ti u susret.

Vjetrenjačo mojih snova.
Naslove,
inih životnih poglavlja…
Više se
ni sebi
bez tebe
predstaviti ne mogu!
A kamoli vremenu.

Zatomi korake…
Ušutkaj pustolovne sne …
Sačekaj me,
jer sva moja čekanja
tebe su čekala.

- 15:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.01.2013.

...

Vjerujem da si moj.
Tamo,
u plemenitim, sućutnim daljinama…
U iskoraku,
kojega smo načinili nekoć,
davno,
- u skrovitosti zaboravljenog grada…

Gdje i nakon toliko vremena
ispod naslaga prošlosti,
i stidljivo razbacanog snijega,
zaogrnuta velom čežnje,
dodirima izrezbarena

spavaju obećanja….

Koja smo darovali jedno drugome
bez ijedne riječi.


Oznake: ljubav

- 23:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 09.01.2013.

Naramenice,
spuštene na pola.
Podižeš kao zastave,
- simbol pobjede.
Dok ignoriram stvarnost,
odlaziš u tuđe sne.

- 23:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2013.

...

Tišinom,
nedorečenošću,
strpljivošću,

simpatijom,
empatijom,
prijateljstvom,
srdačnošću,

daljinom,
blizinom,
iščekivanjem,

vremenom,
sigurnošću,
neizvješnošću,

pjesmom,
rimom,
stihom,

zatvorenim vjeđama,
otvorenim zagrljajem,
spremnim srcem
LJUBIM TE!


- 15:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.12.2012.

REZIME

Alkari bi rekli da je to bio pogodak „UNIŠTA“.
Da, sigurna sam da se riječ piše zajedno – onako kako se mi nikada pisali nismo.
Za zajedno je potrebno dvoje.

A ja sam (preveć vremena) sama uvježbavala korake, za čeznuti tango sna.
I konačno je sve jasno.
Kao i bol koja me razdire, sapinje, sablažnjava…
No, istina je uvijek bila dostojanstvena.
Kristalno jasna, poput dobro očišćenog zrcala.

Ne, ne moram se ogledavati u njoj.
I bez zrcala znam
kakvog su oblika moje suze.

U božićnoj tišini
smo se sreli,
u božićnoj neuprisutnjenoj nadi razišli….

Nas dvoje
„dvije skitnice,
dva boema,
koja su se točno prije četiri godine
nepredvidljivo/predvidljivo srela
Ignorirajući planer,
U danu izuzetom od zaborava
U pogledu izuzetom od prolaznosti!“



- 00:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 18.12.2012.

Ti sam budi BOŽIĆ - budi radost!


Sinoć sam, brojala ukrase u našoj ulici.
Ne biste vjerovali, na 37 kuća 443 ukrasa.
Što na kućama…što u vrtovima…
………..
Simbolično je, što baš u Adventu, od jeseni ogoljele grane,
ponovno procvjetaju, novim svjetlijim cvjetovima.
………
Lijepo je, jutrom, kroz prozor promatrati te male šarene lampice,
dok svojim odsjajem pokušavaju nadjačati zrake sunca.

Takav je Advent!!!
Zaigran, prošaran svjetlošću i osmijesima ljudi.

I tako,
osluškujući ,
promatrajući
dotičući,
sveprisutnu radost-
odnekud,
da ni sama ne znam zašto,
poput vrapčića doletjelo je pitanje
- NIJE LI RADOST najljepši dar???



RADOST – zbog postojanja, zbog susreta, zbog osmjeha,
pa čak i zbog koje suze…
Znam…
Zvuči ne logično.

No i suza može biti radost.
U trenutku kada nam je netko obriše, oplemeni…
U trenutku, kad u suzi susretnemo dobrotu i toplinu ljudske srdačnosti,
ljubavi - osmjeha…
Da…
Ljudski život i nije ništa drugo doli RADOST.
Jer u Božiću - Božja RADOST se utjelovila u čovjeku.
Od tog trenutka svaki čovjek, svaki život jesu BOŽJA RADOST.

Advent je…
Bliži se Božić…
Što darovati – putniku,prolazniku, patniku, siromahu, bogatašu, zdravom, bolesniku…???

RADOST!!!
RADOST je dar, koju smo nehotice izgubili u mnoštvu drugih darova.

Stoga prijatelju - ovoga Božića,
ti sam budi BOŽIĆ
- budi RADOST!





- 17:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 05.12.2012.

PJESNIČKA ELEGIJA


Sanjam kao pjesnik.
Budim se kao pjesnik.
Hodim kao pjesnik.
Dišem kao pjesnik.
Nadam se kao pjesnik.

Ljubim kao žena.

- 14:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 30.11.2012.

BEZUVJETNOST POVRATKA


Ponekad,
onako potajice,
na licima stranaca,
tražim tebe.

Izdvajam te nepoznate utiske ,
pa poput puzli – slažem tvoj lik.

I po ko zna koji put – pitam se ima li smisla,
tražiti te ondje gdje nisi,
čekati te tamo gdje nikada nećeš biti.

Po tko zna koji put,
nakon prešutnog odricanja
i bezimenih pjesmi.

Ja se tebi vraćam.

Jer, bez tebe ne poznam osjećaj ljubavi i čežnje.

A bez toga dvoga,
nikada nisam mogla napisati pjesmu.


- 13:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.11.2012.

TISUĆU NIJANSI SIVE



Ispovjedim li se vjetru
ili
tebi, svejedno je …
Moj vapaj,
sudara se od četiri strane svijeta,
poput prazne limenke.

Zaplačem li pred oblacima ili pred tobom isto je…
Postići ću efekt zrcala,
u međuprostoru koji nas dijeli.

Okrenem li list na kalendaru, naprijed ili unatrag,
svejedno je…
Svaka sadašnjost obojena je istom bojom – s najmanje 1000 nijansi sive.

Pišem li ili brišem,
šutim ili molim,
plačem ili tugu šminkam osmijehom ,
sasvim svejedno je…

i ovaj nesuvisli poredak riječi,
stampedo nelogičnih emocija,
bez uzdaha i suze
u ovaj kasni sat….
svejedno je…


I to što će ovu pjesmu čitati (možda)
oni koji NAS nikad upoznali nisu (nisu imali gdje)…
Što će o njoj raspravljati,
oni koji je nikada nisu ni prepisali…

I to što noćas plešem bez maske,
zaogrnuta paučinom,
u cipelama koje si mi poklonio za prvu godišnjicu,
sve svejedno je…

u ovoj noći,
u ovom osjećaju,
u ovom beznađu,
u ovoj monološkoj raspri…
sve svejedno je,
kad nisi TU…

Kako danas,
podjednako i jučer i sutra,

To je u stvari
jedino što mi nikad neće biti svejedno,
- to što NISI TU
unatoč svemu!

- 00:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 26.10.2012.


Enciklopedija izgubljenog sjećanja.
U njoj 117 pjesama tebi.
Jedna,
jedina zajednička fotografija.
Do druge, smo se zaboravili…

- 17:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2012.

SUBOTNJA BALADA



Umivam srce nekim lanjskim kišama.
Ispirem ga, ko ribarske mreže…

No, tu i tamo pokoja suza zapne,
poput riblje kosti
u ždrijelu koje ju je htjelo iskusiti.

I pitaš se, jeli užitak vrijedan bola…
Jeli ljubav vrijedna suze…
Jesu li snovi vrijedni vremena…

Pitaš se.
I preispitujući svoja pitanja,
nesvjesno koračaš u susret novim plimama,
novim kišama…

Pitaš se.
Ideš.
Putuješ.

Uvijek s istim neumornim srcem!

- 22:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #