PARTITURE SNA

21.11.2011., ponedjeljak

BEZIMENA PJESMA

Tijelo umiveno kišom,
omotala sam u prefrigane mreže zaborava.

Kako bi me zaustavile,
u još jednoj besciljnoj potrazi za tobom,
u kojoj sam ne htijuć izgubila sebe.

U biti…

Možda sam se izgubila,
tražeći sebe u tebi?!

U našem površnom prijateljstvu.
Na pragu romanse.

U osmjehu,
zbog kojeg mi je
svitanje postalo suvišna stvar.

Ne,
nije ovo pjesma
o tebi
- a, ponajmanje tebi.

Ovo je glasno nijekanje svih godina iza nas.
Javno odricanje od iluzije.

Poetsko oslobođenje za sretnija jutra.

Ovo je BEZIMENA PJESMA.
Kraj jednog sna, koji je imao ime i prezime.

Ovo je...

Moj poklon pred vlastitom savješću,
koja je unatoč mojoj tvrdoglavosti,
ustrajala u naumu da me osvijesti,
da me probudi.

Da me podigne .
Potakne na neke sretnije i smislenije pute.

Ovom – bezimenom pjesmom,
od tebe se
- bez riječi opraštam.

Poetski oslobođena, hitam k sretnijem snu!

- 00:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.