Ispričavajući se zbog nedolaska na promociju,
zamolio me je da mu sačuvam jednu od knjiga.
Želiš li da ti pošaljem knjigu po Maji?
Nakon kraće stanke odgovorio je: Može. No, možemo i mi popiti kavu.
Odgovorila sam: Ok. Kako ti odgovara.
Za otprilike sat vremena stigao je sms: Moram za Vukovar.Pošalji mi knjigu po Maji, a mi se vidimo čim prije.
I pretpostavljate.
Dala sam knjigu Maji. Uredno zapakiranu. S posvetom.
No, ona mu nikada nije dala tu knjigu.
Možda, i vremenu treba dati vremena.

|