
Vječno
u činu mimoilaženja.
Nesretnuti,
ni sa srećom se nismo znali sresti.
Znam,
ako te i upitam jeli moglo drugačije,
ni sa mojim pitanjem se nećeš sresti.
Nesretnuti,
ni sa odgovorima se nismo znali sresti.
No,
još ima nade,
da se susretnu naše tišine,
naše samoća,
naša bjegstva,
naša jastva…
Vjerujem u to,
zbog dosadašnjih sretanja s tobom,
koja su se, istina dogodila u nesretanju.
Zbog Obećanja, zapisanih u Knjigama…
Zbog ovog srca,
koje zahvaljujući
tim susretima u ne sretanjima još uvijek živi.
Vjerujem u to…
Jer vjerujem u Ljubav.
|